
Crevna kandidijaza
Gljivice iz grupe Kandida (najčešće Candida albicans) normalno žive na koži i sluznicama čoveka. One ne izazivaju oboljenje dok postoji adekvatna prirodna odbrana organizma. U slučaju narušavanja odbrambenih mehanizama može se javiti zapaljenje kože ili sluznica gastrointestinalnog, urogenitalnog trakta a retko i sistemsko oboljenje.
Rizici za crevnu kandidijazu
Prisustvo ove gljivice u velikom broju u crevima je danas široko rasprostranjeno u populaciji različite životne dobi. Na nekontrolisano umnožavanje kandide utiču svi faktori koji slabe imunološki sistem te je ovaj nalaz čest kod hroničnih bolesnika – dijabetičara, obolelih na kortikosteroidnoj i hemioterapiji, a moguć je i u trudnoći.
Kod česte primene antibiotske terapije, zbog narušavanja crevne flore – dobrih bakterija, stvaraju se uslovi za gljivično umnožavanje.
Sve ćešće se kao uzrok navodi dugotrajna neadekvatna ishrana sa većim unosom prostih šećera, belog brašna, gaziranih sokova, kafe, alkohola, a značajno je i prisustvo stalne stresogene situacije.
Simptomi kandide u crevima
- nadimanje
- učestale, kašaste stolice
- stomačni bolovi
- zatvor
- mučnina.
Mogući su opšti simptomi kao što je osećaj slabosti, bolova u mišićima, promene raspoloženja i alergijske promene na koži.
Postavljanje dijagnoze crevne kandidijaze
Gastroenterolog postavlja dijagnozu na osnovu anamneze i laboratorijskih nalaza – kandida se uglavnom dijagnostikuje u uzorku stolice, ali s obzirom na to da se radi o saprofitu, značaj nalaza se mora kritički proceniti.
Terapija
U lečenju se prvenstveno preporučuju različiti probiotski preparati (sadrže tzv. dobre bakterije – Lactobacillus) koje treba naizmenično smenjivati, a potom u konsutaciji sa lekarom – uzimajući u obzir postojanje drugih bolesti ili faktora rizika – primenjuju se i lekovi iz grupe antimikotika.
Ishrana kod crevne kandidijaze
Danas se akcenat pri lečenju stavlja na odgovarajući dijetetski režim koji podrazumeva izbegavanje:
- prostih šećera (čokolada, med, kolači, sirupi, gazirani sokovi)
- alkohola
- belog hleba (kvasca)
- testa
- masnih sireva
- svežeg mleka, pavlake
- kafe
- dodataka ishrani sa aditivima ( kečap, sos, senf).
Preporučuju se povrće (paradajz, spanać, tikvice, brokoli, kupus, celer…), probiotski jogurti, kefir, mladi sirevi, pileće, ćureće, juneće meso, riba, orašasti plodovi (badem, orah), heljda, ovas, kinoa, biljni čajevi i sveže voće, u umerenoj količini.
Koristan je unos vitamina C i B kompleksa kao i tzv. prirodnih antimikotika, u ograničenoj količini – beli luk, ulje divljeg origana, kurkuma i bosiljak (kao začin u jelu), kokosovo ulje, cimet…
Savetuje se umerena fizička aktivnost ili različite relaksacione metode u prevenciji lošeg uticaja stresa na opštu otpornost organizma.